74-325 74-343 98-372 C2180-278 C4040-221 300-320-dumps sy0-401-dumps 210-065-vce pw0-071-practice-test 200-120-ccna-cost c_hanaimp142-dumps 77-427-exam 9l0-066-pdf sale-C9560-503 a00-211-pdf 070-331-dump 352-001-pdf 1z0-047-pdf h12-224-dumps og0-093-dumps-free 400-101-dumps 1v0-605-pdf sale-C2090-620 1z0-242-pdf 70-470-exam 70-466 MB7-702 70-417 74-335 C_HANATEC131 300-320-dumps sy0-401-dumps 210-065-vce pw0-071-practice-test 200-120-ccna-cost c_hanaimp142-dumps 77-427-exam 9l0-066-pdf sale-C9560-503 a00-211-pdf 070-331-dump 352-001-pdf 1z0-047-pdf h12-224-dumps 070-462-exam-dumps og0-093-dumps-free C2090-303 070-243 070-417 1Z0-060 2V0-621 300-320-dumps sy0-401-dumps 210-065-vce pw0-071-practice-test 200-120-ccna-cost c_hanaimp142-dumps 77-427-exam 9l0-066-pdf sale-C9560-503 a00-211-pdf 070-331-dump 352-001-pdf 1z0-047-pdf h12-224-dumps 070-462-exam-dumps og0-093-dumps-free C2090-303 070-417 1Z0-060 70-460 70-487 M70-301 MB6-869 1Z0-144 1Z0-599 400-051 70-458 810-420 C_TBW45_70 C2090-540 C2180-276 C4090-452 EX0-001 HP2-E59 1Z0-061 220-801 640-911 70-680 C_TSCM52_66 070-331 312-50v8 070-467 1Z0-485 640-864 70-465 70-687 300-320-dumps sy0-401-dumps 210-065-vce pw0-071-practice-test 200-120-ccna-cost c_hanaimp142-dumps 77-427-exam 9l0-066-pdf sale-C9560-503 a00-211-pdf 070-331-dump 352-001-pdf 1z0-047-pdf h12-224-dumps 070-462-exam-dumps og0-093-dumps-free 70-484 70-498 70-646 98-361 98-366 A30-327 C_BOE_30 C_TSCM42_66 C2010-597 C2020-632 C2020-701 C2020-703 C2040-408 C2040-988 C2070-581 C2150-195 C2160-667 C2180-274 C4040-226 C4090-453 CAS-001 CSSLP C-TERP10-60 E20-018 E20-918 JN0-360 MSC-321 P2080-088 PC0-001 PEGACSA-v6.2 3I0-012 500-051 640-875 640-916 642-427 642-647 642-691 650-663 700-037 70-247

Apr 24

Filmovi

by

In:

Comments Off on Filmovi

Filmovi su oduvijek bili važan dio mog života. Sjećam se, još nije počeo ni rat, a mi smo dobili videorekorder. Bila je to neka švicarska marka, poklon strica mome tati. Uglata crna kutija sa dugačkim tipkama reagirala je savršeno na naš dodir. Bilo je smiješno jer tada smo imali onu staru Ritzovu televiziju bez daljinskog a video je došao kao ta nova stvar iz budućnosti, iz napredne Švicarske, zemlje koju smo ja i sestra uvijek zamišljali da je daleko, da ima toliko stvari koje nismo vidjeli i koje ne poznamo, kao što su bile one žvake, listići Wrigley’s, tako fino zapakirane i mirišljave da sam se osjećao najvažniji na svijetu kada bi prijateljima učinio tu čast da žvaču samnom. Ubrzo sam se naučio na sve zvukove koje je video proizvodio, znao sam kada će premotavati iako sam pritisnuo da izbaci kazetu, znao sam kada je gutao traku, iako je to bilo vrlo rijetko, znao sam točno kojom brzinom mu treba da premota do određene scene. Tu sam se osjećao moćno, to da mogu sjest u kauč i pritiskom na tipku čak i  izgasit cijelu stvar, to mi je bilo veliko, vrlo veliko.

Ako se sjećam dobro kod nas nije bilo videoteka tada. Roditelji moga prijatelja Tončija su imali videoteku ali su zatvorili i gomila tih kazeta je ostala kod njih doma. Rekli su da više neće posuđivat ali kako sam ja omilio tamo svima njegov je otac, Šime, popustio. Iz tog razdoblja se ne sjećam baš tih prvih filmova ali to da sam gledao sve od akcije do žanrova za koje druga djeca nemaju interesa, to je istina. I sada kad gledam, to su bili filmovi koji su bili vrlo značajni, klasici svojih žanrova.

Prva videoteka koja je otvorila, čini mi se pri početku rata bila je ”Tropik”. Odmah sam počeo nagovarat tatu da se učlanimo. Nešto nam je mama isprva branila da što će nam filmovi, što da se izležavamo i ljenčarimo ali tata i ja smo bili složni. Na članskoj iskaznici dobili smo broj 54. Prvi film koji je tata posudio bilo je neki triler, baš tipično za njega. Ja sam se zadržavao na polici s komedijama, crtićima i avanturama ali on je bio vrlo odlučan. Čak se sjećam o čemu se i radilo. Netko je tome glavnom junaku napravio nešto loše i sudilo mu se, ali on je bio nevin.  Dok sam to gledao tata je govorio kako su ga zajebali a on ni kriv ni dužan i nešto je mumljao da kako su ljudi pokvareni. Osjećao sam težinu i nepravdu iako nisam dobro razumio zašto bi netko tom junaku podmetnuo. Zaključio sam da su takvi filmovi istiniti i dao sam im prednost pred drugim žanrovima. Kasnije sam se vratio u videoteku i nešto klimao glavom ispred one police sa trilerima. Žena me gledala i nešto mi se smijala. A mali oćeš ti neki crtić? Mene vam crtići baš i ne zanimaju – odgovorim ja i uđem u neku filozofiju s njom. Sada se ne mogu baš točno sjetit o čemu smo mi ali uskoro više nisam trebao plaćati iznajmljivanje. To je bilo odlično jer smo tada financijski bili na dnu. Mlijeko u prahu i humanitarna pomoć iz Njemačke. Još jedna zemlja koju smo ja i sestra dizali u nebesa.

U svom dnevniku iz 1997 ispada da sam pogledao u samo četiri mjeseca oko tristotinjak filmova. Pita mene Sanja, kad sam krenuo na terapiju, da čime sam se drogirao, kakav sam bio u školi; pita me za ovo predpubertetsko i pubertetsko razdoblje a ja govorim da nisam ništa; bio sam tih i povučen, onako solidan u školi, zlatni sin.  A filmovi ne mogu bit droga?  Pa nisam to tako vidio – kažem. Da onako pobjegneš u neku drugu stvarnost; pa nisam bježao, bilo mi je lijepo Sanja, znaš samo kojih sam lijepih iskustava imao; ja ti vjerujem veli ona, ali mora da ti je s nečim bilo teško kada imaš potrebu  bježat. U ovom trenutku neki strašno poznat osjećaj mi se prolio po prsima. Pogodila je nešto veliko. Sjedila je za onim stolcem, nevino se klatila i izgleda da joj uopće nije smetalo što ne mogu artikulirat kako sam. Meni je smetalo. Njezina lica su se izmjenjivala. Kao u trilerima kada glavni junak shvati tko je ispred njega pa konačno shvaća ono što mi gledatelji znamo otkad je film počeo, onaj; Aha, o tome se dakle radi!

Neki dan sam imao potrebu ponovo gledat Matrix. Podignuo mi je puno emocija. Kada u trećem nastavku Neo kreće prema centru grada strojeva, identificirao sam se jako s njim.  Vidio sam kako ovaj svjesni dio mene (Neo), u želji da spozna istinu (to da sam slobodan) ide toliko daleko (u centar kontrole) kao nitko do tada i približavajući se epicentru, glavni kompjuter (ego) diže na noge svoje najjače oružje(oni divovski brodovi), kao zadnju obranu . Plakao sam, ridao i ježio se na taj glupi blokbaster ali mi je pomogao

Volim te epske, velike teme, osobito one koje tematiziraju slobodu, moj Neo ide dalje…